Virtuelna učionica - ideje vrijedne prenošenja

 

 

Jeste li več čuli za Courseru? Daphne Koller i Andrew Ng dijele viziju u kojoj svako, bez obzira na to koliko su siromašni, mogu da se prošire svoje umove i perspektive sa lekcijama sa najboljih svjetskih univerziteta.


Coursera je online startup za širenje kvalitetnog obrazovanja sa najboljih univerziteta na svijetu i može se opisati kao 'game changer'. Obrazovanje na globalnom nivou, koje nudi besplatne kurseve svakom sa internet vezom, zapravo čini san o edukacijih svih mogucim.

Zamisao dva Stanfordska profesora Andrewa Ng i Daphne Koller otpocela je u 2011. I za manje od godinu dana od kada postoji dobili su preko 16 miliona dolara za svoj poduhvat. Počeli su sa predavanjima sa Stanforda i Princetona, a danas imaju predavanja sa prestižnih univerizetat kao što su: University of Michigan, University of Pennsylvania, University of Edinburgh, California Institute of Technology, Duke University, Georgia Institute of Technology, Johns Hopkins University, Rice University, University of California, University of Illinois, University of Washington, University of Virginia, University of Toronto, EPF Lausanne.

Sa tako prestižnih univerziteta možemo da slušamo 120 predavanja (za sada) kao što su: Uvod u Logiku, Kriptografija, Algoritmi, Uvod u Programiranje, Osnove Farmakologije, Uvod u Finansije, Statistika, Istorija svijeta od 1300, Bioelektricitet, Uvod u Astronomiiju... i mnoge druge.

Zanima vas kako to sve izgleda prije nego se prijavite na neko predavanje? Pa vrlo jednostavno, registrujete se na sajtu cousera.org odaberete predavanje koje vas zanima, i slušate predavanja. Kursevi traju od 4 - 10 sedmica. A predavanja traju od 5 do 30 minuta. Nakon sedmice slušanja obično ćete odraditi mini kviz ili napisati esej i na kraju kursa radite ispit. Nakon ispita dobijate cak i digitalni certifikat. Ali ja smatram da ova divna platforma nije tu radi nekih certifikata nego da nam obogati svakodnevni život i donese nova znanja.

Ako vam Coursea ne nudi ono što biste vi htjeli slušati, tu su i neki drugi online izvori kurseva i predavanja. Prvenstveno tu je Udemy koji nudi stvarno mnogo kurseva od kojih se neki plaćaju a neki su besplatni. Ako ste svarno dobri u nečemu to je takođe platforma na kojoj možete započeti vlastiti kurs i možda zaraditi koji fening.

 

Linkove za ostale besplatne kurseve pogledajte ovdje: http://www.sanmagazin.com/lifestyle/item/1234-virtuelna-u%C4%8Dionica?

 



DJ robot i roboti plesačice

 

 

 

Zamislite plesačicu prpošnih grudi kako uz zvuke muzike koju pušta DJ zanosno njiše kukovima držeći se pri tome nogama i jednom rukom za šipku. Neki od vas će pomisliti da je riječ o kakvom striptiz baru, dok će druge ovo asocirati na ples oko šipke - fitness. Međutim, griješite. Riječ je o DJ robotu i robotu koji pleše oko šipke.

 

Giles Walker, umjetnik je koji već 20 godina radi sa robotima kao pripadnik gerila umjetničkog pokreta kreirajući kinetičke skulpture i robote od različitih reciklažnih materijala. 2008. godine predstavio je svijetu i svoja dva robota koja sam spomenula, a među njegovim radovima može se vidjeti i robot beskućnik, koji je za razliku od živog prosjaka izazvao puno više pažnje.

 

Sliku robota beskučnika i video DJ robota i robota plesačice pogledajte na:

 

 

 

http://www.sanmagazin.com/zabava/nauka-i-tehnologija/item/1232-dj-roboti-i-roboti-plesacice 


Zašto nas bole ožiljci pred promjenu vremena?

 

 

Veza između bola i promjene vremena je zabilježena još u doba Rimskog carstva. O tome je pisao i Aristotel 400 godina prije nove ere uočavajući da su mnoge bolesti povezane sa promjenom vremenskih prilika.

Tokom decenija istraživanja naučnici su sumnjali da su mnogi meteorološki faktori ti koji uzrokuju bol, a među njima su: vlažnost, pritisak, količina sunčevog zračenja, temperatura i ijonizacija zraka. Neke od bolesti su registrovane kao posebno osjetljive na promjene vremena, kao što su: artritis, osteoporoza te ožiljci od povreda ili operacija.

 

Iako je na ovom polju bilo mnogo istraživanja, sva su se ona zasnivala na pretpostavkama naučnika, tako da ni dan danas nije tačno utvrđeno šta je to uzrok bola. Međutim, jedna od pretpostavki je da se mišići i tkiva zbog svoje elastičnosti usljed promjene temperature i pritiska šire i skupljaju. U slučaju povrede, tkiva su često prekinuta, te postaju kruta i imaju slabiju mogućnost prilagođavanja na izmijenjene vremenske okolnosti kao zdrava, neoštećena tkiva, te time uzrokuju bol. 

 

Osim već pomenutog, bol usljed promjene vremena može biti prouzrokovan promjenom raspoloženja, koje pogađa veliki broj ljudi ili usljed promjene u osjetljivosti nervnih završetaka prouzrokovanih izmjenama u temperaturi, pritisku i vlažnosti. 

 

Iako istraživanja nisu definitivna, čini se da je u većini njih pritisak jedan od glavnih uzročnika. Pri tome se misli na barometarski pritisak. 

 


Ples oko šipke - fitness

 

 

Nekada tako popularan u zamračenim prostorijama, sa muzikom koja poziva na erotski ugođaj i uz mnogo alkohola, ples oko šipke je u posljednjih deset godina lagano pronašao svoj put od striptiz barova do fitnes sala.

Potiče još iz 20-ih godina prošlog vijeka, a prvobitno je korišten kao sredstvo u cirkuskim i kabare performansima. U striptiz barovima je osvanuo tek 50-ih godina, da bi se danas ponovo vratio u oblik umjetničkog izražavanja. 

 

Ples oko šipke je danas sve popularniji kao oblik fitnesa koji mnoštvo djevojaka, a usudim se povjerovati i koji muškarac, koristi za jačanje fizičke snage, psihofizičke usklađenosti, te povećanje samopouzdanja. I ne samo da je dobar za jačanje fizičke spremnosti i zatezanje mišića, nego i za poniranje u sopstvenu seksualnost i prihvatanje sopstvenog tijela.

 

Kao i Burleska, pomoći će vam da se osjećate dobro u sopstvenoj koži, te da u privatnosti spavaće sobe zavodeći sebe, zavodite svog partnera. 

 

Kao i svaki drugi ples, ukoliko ga volite, ima blagotvorno dejstvo na psihu i dozvoljava vam da se kroz njega izrazite i opustite, nasmijete i razigrate. A da smo već prevazišli predrasude u kojima je ples oko šipke karakterističan samo za djevojke sumnjivog morala govori i nedavno objavljena vijest da bi se isti uskoro mogao pronaći na listi olimpijskih disciplina. 


Otkrivamo li karakter pridjevima koje koristimo?

 

Mark Tvejn je izjavio da se o čovjekovom karakteru može mnogo naučiti na osnovu pridjeva koje uobičajeno koristi u svojoj komunikaciji.

 

Da li pravi razliku to što ćemo za nešto reći da je božanstveno u odnosu na fantastično ili lijepo? Ili razliku određuje količina "pozitivnih" pridjeva (onih kojima izražavamo pozitivne emocije) u odnosu na količinu "negativnih"? Šta vi mislite o tome? Koje pridjeve koristite (ili ljudi koji vas okružuju) i šta mislite da o vama (ili o njima) govore?


Anglicizmi: za i protiv

 

Anglicizmi su po definiciji riječi preuzete iz engleskog jezika, a potom prilagođene našem jeziku (bilo da je to hrvatski, srpski ili bosanski), no da li je njihova upotreba zaista i korisna?

Nekada davno pročitala sam izjavu izvjesnog vladike u kojoj on jasno tvrdi da je jedan narod pokoren, ne kad mu osvoje zemlju i zauzmu vladu, nego kad izgubi sopstveni jezik. Upotreba anglicizama je po mom skromnom mišljenju prevršila svaku mjeru. Danas na naslovnim stranama dnevnih novina čitate kako se desio "akcident" ili kako je neko izgubio "dignitet", a u stručnoj literaturi kako je nešto potrebno "adjustirati" (prilagoditi). Da ne pominjem da to sve prolazi kroz prste lektora. Da li to oni na filološkom fakultetu uče srpsko (hrvatsko, bosansko)/engleski jezik?!

 

Uvijek mi se čini da se većom upotrebom anglicizama oni sa kompleksom niže vrijednosti pokušavaju izdići u intelektualnu elitu, po principu "što me manje ljudi razumije, inteligentniji sam". Istina, nije nas uvijek ni kriviti, jer sa tolikom poplavom anglicizama u svakodnevnom govoru, nije lako sve ni izbjeći, no svako bi za sebe trebao uložiti trud i sačuvati taj djelić sopstvene kulture - jezik.

 

Još jedna od, nazovimo, prednosti anglicizama jeste ta što sa pojavom novih tehnologija jednostavno nismo u mogućnosti da za svaku od njih izmislimo adekvatno ime, niti bi se naši jezičari oko toga lako složili. Tako danas imamo gedžete za računar, a kul i nou-hau, su nam odavno u riječnicima. Kako nam je sve više ljudi zaposleno u IT sektoru dobićemo i mnoštvo novih anglicizama, ali to je profesionalna deformacija protiv koje ne možemo.

 

Kakav je vaš stav o tome? Smatrate li da je potrebno njegovati vlastiti jezik ili vam je upotreba anglicizama normalna i dobrodošla?  


Heteroseksualni muškarci maštaju o seksu sa drugim muškarcem?!

 

 

Tvoja djevojka ne može biti bolja, ali ti bi jednostavno ponekad volio da ima penis? Članak objavljen u magazinu Examiner u maju 2009. baziran na istraživanjima psihologa tvrdi da istopolne seksualne fantazije među heteroseksualnim muškarcima nisu tako neobične.

Psiholog Berry McCarthy tvrdi da je seksualna fantazija sa drugim muškarcem četvrta najčešća fantazija heteroseksualnih muškaraca, posebno kada je u pitanju primanje oralnog zadovoljstva. Muškarci seksualni odnos sa drugim muškarcem mogu da zamisle i u seksu u troje.

 

Međutim, većina heteroseksualnih muškaraca neće reagovati na osnovu ove fantazije. Na kraju, ne bi se to zvala fantazija da nije toliko drugačija od realnosti. Stoga djevojke, nema razloga za paniku.


Šta je to što plesni film mora da ima?

 

 

Prije neki dan sam pogledala ovaj posljednji plesni film Step up revolution i došla do nekoliko zakljuučaka. Svaki novi plesni film, ako ih uporedite, mora da ima nekoliko zajedničkih karakteristika. I nije riječ samo o Step up serijalu, tu su i Stomp the yard, How she moves, Center stage...

Između ostalog, u plesnim filmovima koristi se sve više specijalnih efekata od kojih se plesni pokreti skoro i ne vide, a potom i neprestano klicanje publike (onih koji taj, mahom ulični, ples gledaju), koje je otprilike ravno psihološkom efektu smijeha u pozadini bilo koje humoristične serije za domaćice. Ali priznajem da je zabavno: poželite da kličete s njima, makar taj tamo plesač nije učinio ništa spektakularno, osim okrenuo kačket naopačke ili zavrtio guzom. Ne posjećujem utakmice na stadionu, ali pretpostavljam da se isto osjećaju navijači na tribinama poneseni atmosferom, da čak ni ne gledaju šta se to dešava na terenu. (Da ne bude da izmišljam, drug je jednom prilikom telefonom snimio gol, a po završetku utakmice ga pokazao i ostalim prisutnim drugarima, koji ga uprkos svom prisustvu nisu uočili.)

 

Sljedeća izuzetno popularna stvar, jeste da su glavni likovi uglavnom bijelci, koji neopisivo umišljaju da su crnci, pokušavajući se uklopiti u onaj "gangsta" stil koji nam servira filmska industrija kao oličenje crnačkog stava i života. Čak i nije problem što plešu brake dance ili hip hop, koji potiče sa ulice, koliko se trude poistovijetiti sa svojim sunarodnicima crne boje kože po stilu, slengu...

 

Glavni glumci moraju takođe biti prezgodni, što nije ništa čudno budući da se tu stvarno radi o profesionalnim plesačima, koji su cijeli svoj život proveli baveći se plesom. Pravilo je, međutim, da što su lošiji glumci, ples je bolji. Ukoliko se pak režiser odluči za dobre glumce, oni koji vole ples neka film odmah napuste, jer ćete dobiti film u kojem se o plesu priča, ali nije baš da ga i vidite.

 

Minimalno jedno od dvoje glumaca mora da ima siromašno porijeklo ili minimalno jedno od njih mora da ima jednog ili oba pokojna roditelja i teško djetinjstvo. Tu se obično zatiču neki staratelji koji protivrječe omladincu koji samo želi da pleše i izaziva javni nered, te se zbog toga stalno pojavljuje na tv-u kao negativac.

 

I na kraju, svaki plesni film mora da ima neku socijalnu komponentu: ples za slobodu govora, ples kao protest kapitalizmu, ples kao borba protiv nejednakosti...

 

Potražite nas i na www.sanmagazin.com.


Grad, selo, more iliti nomadski život

 

 

Gradski, seoski, primorski, velegradski ili lokalpatriotski. Sve je to život. Najbolja kombinacija je sve po malo, mada, možda zvuči nemoguće. Svakojake su prepreke, izgovori, opravdanja koja bi nas odvratila od stapanja sa samim sobom bilo uz šum talasa, “dreku” automobila ili uz zov divljine u nekoj zabiti.

Bežim i od jednoličnog života i od problema, pa baš me briga šta vi mislite o tome. Ja bih, ako nemate ništa protiv, da promenim sredinu i “zakrečenje” u glavi od svakodnevne kolotečine. Meni bar sva rešenja stižu na točkovima, pa kako god se to zvalo. Ne dopustivo je stajati na jednom mestu i čekati da nešto padne sa neba, a još gore ne čekati  ništa.

 

Živeti u pokretu, istraživanju i otkrivanju svega i svakoga. U stvari živeti nomadski i uklapati se u svaku sredinu, sa strahom ili bez. Nekoliko godina ili ceo život ne pripadati nigde, ni jednom gradu, ni jednoj sredini, pa to je tek neko umeće.

 

Donosim radikalnu odluku, apatični dremež mora se probuditi. Krećem na put odmah, pa kud puklo da puklo. Svaka promena je dobra, ako ništa bar ću saznati šta mi se ne sviđa, u krajnjem slučaju.

 

A šta je sa vama i vašim radikalnim odlukama? Samo bez dvoumljenja, molim. 

 

Piše: Milica Zoranović

 

Potražite nas i na www.sanmagazin.com. 

 


Kako se rashlađuju bauštelci?

 

 

Razmišljate li o muci koju upravo proživljavaju majstori koji rade na građevinskim poslovima, u znoju i prašini na ovako visokim temperaturama koje graniče sa elementarnom nepogodom? Čini se da i oni imaju svoje rješenje za rashlađivanje.

Nedavno sam došla u posjed jednom receptu za napitak koji baš ovi vrijedni ljudi koriste da bi se rashladili tokom ljetne radne sezone. Riječ je o kombinaciji čaja i bijelog vina. Prema riječima jednog od majstora u veliku čašu/kriglu od pola litra sipati decilitar hladnog bijelog vina, 1 šolju ohlađenog čaja od matičnjaka i vodu da popuni ostatak čaše, te to piti tokom dana.

 

Ne zna se kako djeluje, niti posjedujemo naučni dokaz šta se u organizmu dešava, ali sigurno nikoga nije ni briga, sve dok funkcioniše. 

 

Uzdravlje!