SanMagazin

Naime, grupa psihologa i medicinara sa univerziteta u Bristolu u radu objavljenom 2002. godine otkrila je da stepen emocionalne uznemirenosti, kao što je gledanje svog omiljenog fudbalskog tima kako gubi, može povećati rizik od srčanog udara. Istraživanje su sproveli na dobnoj skupini od 15-64 godine 1998. godine u Englskoj za vrijeme trajanja Svjetskog kupa. 

Istraživanje je zasnovano na poređenju broja prijavljenih srčanih udara, slučajeva samopovređivanja i saobraćajnih nezgoda u trenutku igranja utakmice Engleska - Argentina 30.06.1998. i broja istih slučajeva u prethodnim i narednim godinama, kao i u periodu prije i poslije  kupa. Ustanovljeno je da je u momentu kad je Engleska izgubila od Argentine rizik od srčanog udara povećan za 25%.

Čini se da je i suprotno takođe istina. Dana kad je Francuska 1998. godine pobijedila na Svjetskom kupu broj prijava od srčanog udara u Francuskoj drastično je opao.

www.sanmagazin.com

Primjetih da publika, barem ona koja prati ovaj vid umjetnosti (sigurna sam da isti ne uživaju u serijalima tipa Lud, zbunjen, normalan) najviše humora pronalazi u politici. Jedan od komičara koga sam ispratila čak politiku poredi sa porno industrijom govoreći da nam se isto piše bez obzira na to sa koje strane ekrana se nalazili.

I istinu govoreći, niko od nas ne treba biti genijalac da shvati kako ima nešto urnebesno smiješno u našoj politici, u tome da se predstavnici političkih partija prepucavaju na sjednicama skupština kao babe na prelu, dok mi sa kauča navijamo za onoga koji ima bolju uvredu. Ili u tome što u našoj regiji ima najviše visokoobrazovanih konobara, taksista, uličnih svirača i drvosječa, dok mi kukamo u parku uz dvolitru kako smo se džaba školovali. Urnebesno je smiješno i to što se mediji hrane crnom hronikom, a kinematografija budućim i prošlim apokalipsama, dok mi vijesti o kučetu koje je spasilo mače smatramo nevažnim. Što nam pred očima pišu igranke o kojekakvim tužbama protiv protestanata ili pritvorima ličnosti iz opozicionih struja, a mi to zbunjeno posmatramo, jer nam nije jasno kako nam je grijeh tog čovjeka promakao.

I komičari sami tvrde da ne moraju ići daleko da bi pripremili svoj materijal, dovoljno je samo da pogledaju svijet oko sebe. No, ponajviše se rugaju svima nama zajedno, jer mi smo ti koji glasamo, ili još gore ne glasamo na izborima. Mi smo ti kojima glupave reklame mažu oči šarenom lažom. Mi smo ti koji ne vidimo, ne čujemo i ne msilimo.

www.sanmagazin.com

Ovako nastaje "četovska" konfuzija među onima koji još u pisanoj komunikaciji koriste i velika i mala slova, tj. pravopis na način koji smo učili u školi, a ne onu brljotinu od rečenica i skraćenica koju danas većina koristi. Ja se još sjećam vremena kad je u prepirkama mogla da se čuje rečenica: „Ne podiži ton na mene!", a danas možete samo da pročitate: „Ne obraćaj mi se tim velikim slovima!".

I nesvjesno usvajamo nove obrasce ponašanja i percepcije uslovljene prekomijernim korištenjem tehnologije. Mislim, ko sam ja da sumnjam u 10.000 godina evolucije, ali nedostaje mi momenat u kome sam s čovjekom mogla licem u lice da se posvađam. Danas to mogu samo sa rijetkima i neizmjerno ih poštujem zbog toga.

Ljudi na ulici se više ne usuđuju da ti se obrate, ali ti zato hoće poslati poruku u inbox i reći šta imaju. Zar ne postajemo time još veće kukavice? Sad mi je jasno i što je seks dobio na cijeni (pri tome mislim na njegovu zloupotrebu od novinskih članaka do reklama za hljeb), još ga samo mali broj upražnjava, a ostali o tome pričaju (dirty talk u inbox).

I to nije sve. Nekad se poneki lijep gest računao kao znak pažnje, a danas je to lajk ili komentar na post. Wall nam se šareni od poljubaca, sličica sa cvijećem i medvjedima, a realnih prijatelja nigdje. 

Imaš li ti cuku? Da, da, desilo se. Pored ovakvih uleta, fraze tipa: „Koliko košta paradajz?", posebno u sitne sate kad su i sve džukele zaspale i samo se još nekolicina kreće ulicom u potrazi sa sopstvenim pragom, mora da te nagna na smijeh.

Jesi li dobra ili odlična? Ah, momak kakvog bi svaka majka za zeta poželjela. Ovaj ulet ima i predigru. Prvo saznaš da imaš lijepu guzu, da bi potom na pitanje „Šta se desilo sa onom jeftinom forom „Imaš lijepe oči"?", spoznala da je Kama sutra promijenila ime u Kama odmah. Potom ti dotični izjavi kako je prava šteta što u školi ne uče seksologiju i taman kad pomisliš da će ti dati neki opravdan i smislen argument, za uzvrat dobiješ zaprepašteno i izbečeno lice, sa momentom nevjerice u očima, kad mu saopštiš da bi taj predmet više učio o zaštiti od polnih bolesti, nego o seks pozama.

„Dobro veče djevojke." – pokušaj drugi. Ovo se desilo jedne nedeljne večeri u dragoj nam kafani kad smo drugarica i ja, nakon što smo eskivirale trening, došle da se malo istračamo. Prišao nam je lik da nam ponudi piće ili tako nešto, na šta smo odrično odgovorile. Nije prošlo ni pola sata, kad ovaj dobro ušikani dasa priđe ponovo. „Već si dolazio." rekosmo uglas. „Stvarno?", počeša se po glavi, „A zar nisam bio kod onih tamo?". Potom se blago zateturao i otišao.

Bio je i jedan, pomalo šizofren, ali simpatičan. Cijeli slučaj me podsjeća na nešto što bi Isidora Bjelica mogla da napiše. Naime, dotični je rekao da se zove Srđan, ali da je njegov alter ego Stojan, a Stojan je pomalo grub. Komentar? Suvišam.

Zanimljiva poruka. Sjediš u kafiću na kafi, zanesena razgovorom, a potom ti iznebuha priđe momak, na sto ispred tebe spusti ispisanu salvetu i ode. Pisalo je: „Ako te sad zgrabim i izljubim ti stopala, zar ne bi pomalo hramala od straha da ne staneš na moje poljupce?" Gdje je ovaj dečko rastao, ostaje nepoznato. Možda bi slučaj Mulderu bio zanimljiv, jer, sigurna sam, nije sa ove planete, a da ne govorim sa Balkana.

Jesi li ti trudna? Ovaj dečko je šampion u razbijanju iluzija o tome da imaš ravan stomak, a da ne govorim o tome da si se ponadala da su časovi aerobika konačno urodili plodom.

Ja se tebe plašim. Ovo je tipičan primjer pokušaja da te neko šokira. Mlađi brat od onog „umrla mi je sestra" ili „dečko ti je doživio saobraćajku". I dok se pitate da li su ova posljednja dva moguća, želim da kažem da, na žalost ljudskog roda, jesu.

Više na: www.sanmagazin.com

Čitajući definiciju šizofrenije zaključujem: šizofrenik si:

Ako pričaš sam sa sobom. Dobro je moj pokojni deda govorio: "Što ćeš pričati sa budalom?!" Ako si se uhvatio/la da sam/a sebi prepričavaš Sulejmana i objašnjavaš razloge zbog kojih je Aleksandra pretučena, vjerovatno je da patiš od ove interesantne bolesti sa kojom nikad nisi sam.

Ako si student. Prema definiciji, jedan od simptoma šizofrenije je nesposobnost da se skoncentrišeš. Od ovog simptoma, ja vjerujem, pati 99% studenata. Mada, oprečnog sam mišljenja sa samom sobom. Studenti pokazuju šizofrene simptome kada je u pitanju knjiga, ali su zato savršeno zdravi sudeći po koncentraciji na kafanu.

Ako su ti prijatelji zli. Ukoliko svaku konfrontaciju svojih prijatelja smatraš napadom na svoju ličnost, gotov si. Ako ti je još pri tom drugar izjavio kako mačka koja vam je upravo prešla put nije crna, nego crno bijela (imala je bijelu tufnu ispod brade) sigurno je da hoće da te uništi. Vrijeme je da se naoružaš.

Ako si strastveni navijač. Pri tome pod "strastveni" mislim nerviranje na TV ekran za vrijeme "važne utakmice" i urlanje u stilu dozivanja međedice uz povik:"Šta mi to uradi?". Ovdje je samo riječ o nekolicini ljudi koja šutira loptu na nekom terenu i niko nema namjeru da tebe psihički niti emotivno povrijedi, nego da zaradi koju paricu da prehrani sitnu djecu ili otplati vilu, kad mu Bog već nije podario sposobnost da istu lovu "zarađuje" kao predsjednik države.

Ako si David Weinberg. Dotični gospodin je tri godine tajno snimao svoj život noseći mikrofon ispod majice (pretpostavljam da ženu očima vidio nije, jer bi ovo bilo ranije otkriveno), a da pri tome nije bio upućen u etičku neispravnost sopstvenog čina. Još je pri tome umišljao da snima dokumentarac, pa se često postavljao u službeni položaj postavljajući ozbiljna pitanja svojim sagovornicima a.k.a prijateljima. 

Ako si medij. To što ti misliš da razgovaraš sa mrtvima, istjerueš đavola ili ti Klingonci saopštavaju svoj pakleni plan za opsadu planete ne znači da je to stvarnost. Nego lijepo spakuj koferče i pravac čika doktoru da da bocu i prsluče.

Ako ti se ne javi, ne zanimaš ga. Ma koliko ti mislilla da je u poslu ili da je možda otputovao (Gdje? Na Mars?), ako ne pokuša da te kontaktira nisi ostavila nikakav trag na njega.

Ako se ti njemu javiš (jer 21. vijek je, zašto da čekaš njegov potez?), a on ljubazno odgovori, a potom se više nikad ne javi, ne zanimaš ga. I ne, nije misteriozan, jednostavno ga nije briga.

Ako njegova poruka nakon tri sušne godine, sedam ljutih ratova i jedno ledeno doba ipak stigne do tvog inboksa kao odgovor na tvoju poruku, koju si mu ipak poslala jer si smatrala da će mu baš to biti simpatično, ne zanimaš ga. Možda mu je u tom momentu bilo dosadno, pa je našao za shodno da ti nešto napiše.

Upoznali ste se, sve je djelovalo sjajno. Razmijenili ste naloge sa neke od Big brother mreža i poslao ti je zahtjev za prijateljstvo. Počeo je da ti piše, medi, laska, priča da si baš slatka i zabavna, ali ne zove na kafu. Obustavi komunikaciju i zaboravi ga, jer te nikad ni neće pozvati. Ne znam koji problem imaju ovi tipovi, ali svakako je njihov, a ne tvoj. Ako ti je baš sladak i pozoveš ga na kafu, a on se izvuče uz neku jeftinu foru, ponavljam, obustavi komunikaciju. Taj ti neće biti ni drug.

A sad ono najvažnije: muškarci nisu stidljivi, povučeni, ni taktičari. Takođe, ne plaše nas se (svaki ženski razgovor se na kraju svede na to da se plaše naše intelektualne, verbalne nadmoći, našeg uspjeha, ambicije, bla, bla...), nego mi pokvarene bajkama umišljamo da je to tako. Stvar je jednostavna: ako hoće da te vidi, ako mu "mirišeš", naći će način da ti to i primjetiš.