SanMagazin

Ovako nastaje "četovska" konfuzija među onima koji još u pisanoj komunikaciji koriste i velika i mala slova, tj. pravopis na način koji smo učili u školi, a ne onu brljotinu od rečenica i skraćenica koju danas većina koristi. Ja se još sjećam vremena kad je u prepirkama mogla da se čuje rečenica: „Ne podiži ton na mene!", a danas možete samo da pročitate: „Ne obraćaj mi se tim velikim slovima!".

I nesvjesno usvajamo nove obrasce ponašanja i percepcije uslovljene prekomijernim korištenjem tehnologije. Mislim, ko sam ja da sumnjam u 10.000 godina evolucije, ali nedostaje mi momenat u kome sam s čovjekom mogla licem u lice da se posvađam. Danas to mogu samo sa rijetkima i neizmjerno ih poštujem zbog toga.

Ljudi na ulici se više ne usuđuju da ti se obrate, ali ti zato hoće poslati poruku u inbox i reći šta imaju. Zar ne postajemo time još veće kukavice? Sad mi je jasno i što je seks dobio na cijeni (pri tome mislim na njegovu zloupotrebu od novinskih članaka do reklama za hljeb), još ga samo mali broj upražnjava, a ostali o tome pričaju (dirty talk u inbox).

I to nije sve. Nekad se poneki lijep gest računao kao znak pažnje, a danas je to lajk ili komentar na post. Wall nam se šareni od poljubaca, sličica sa cvijećem i medvjedima, a realnih prijatelja nigdje.