Buđenje, zamagljen vid i u glavi samo jedna misao. Teturanje ka kuhinji i namrgođeno posmatranje ukućana sve dok se na stolu ne pojavi prva šoljica mirisne tečnosti od koje se bude sva čula. Mmm, kafa. Tek potom slijedi prvo "Dobro jutro!".

Caffe latte je bukvalno kafa sa mlijekom, a članak je podstaknut malim crtežima koji sa na njenoj pjeni mogu napraviti. Način pripreme je veoma jednostavan, iako moram priznati da sam tražeći recepte na Internetu naišla na mnoštvo onih koji su od toga napravili kvantnu mehaniku. 

Sve što je potrebno za izradu su kafa i mlijeko. Skuhajte instant, tursku ili espresso kafu. Potom je ostavite da odstoji kako bi se slegao toz, te je procijedite kroz cjediljku za čaj. Naspite je u šoljicu i ostavite mjesto za mlijeko. Mlijeko ugrijte, a potom ga izmiješajte ili kašikom ili mikserom kako biste od njege dobili kremastu, pjenastu masu. Dodajte ga u šoljicu sa kafom naginjući je kao da sipate pivo, a ne želite pjenu.

Ovdje posao ne završava. Sad popravite dan sebi i onima kojima kuhate kafu tako što ćete napraviti malo umjetničko djelo na površini kafe. Način na koji ćete to izvesti prikazan je u videu na našem sajtu: http://www.sanmagazin.com/dom/item/1603-napravite-caffe-latte-kod-kuce

Ovako nastaje "četovska" konfuzija među onima koji još u pisanoj komunikaciji koriste i velika i mala slova, tj. pravopis na način koji smo učili u školi, a ne onu brljotinu od rečenica i skraćenica koju danas većina koristi. Ja se još sjećam vremena kad je u prepirkama mogla da se čuje rečenica: „Ne podiži ton na mene!", a danas možete samo da pročitate: „Ne obraćaj mi se tim velikim slovima!".

I nesvjesno usvajamo nove obrasce ponašanja i percepcije uslovljene prekomijernim korištenjem tehnologije. Mislim, ko sam ja da sumnjam u 10.000 godina evolucije, ali nedostaje mi momenat u kome sam s čovjekom mogla licem u lice da se posvađam. Danas to mogu samo sa rijetkima i neizmjerno ih poštujem zbog toga.

Ljudi na ulici se više ne usuđuju da ti se obrate, ali ti zato hoće poslati poruku u inbox i reći šta imaju. Zar ne postajemo time još veće kukavice? Sad mi je jasno i što je seks dobio na cijeni (pri tome mislim na njegovu zloupotrebu od novinskih članaka do reklama za hljeb), još ga samo mali broj upražnjava, a ostali o tome pričaju (dirty talk u inbox).

I to nije sve. Nekad se poneki lijep gest računao kao znak pažnje, a danas je to lajk ili komentar na post. Wall nam se šareni od poljubaca, sličica sa cvijećem i medvjedima, a realnih prijatelja nigdje. 

Bežim i od jednoličnog života i od problema, pa baš me briga šta vi mislite o tome. Ja bih, ako nemate ništa protiv, da promenim sredinu i “zakrečenje” u glavi od svakodnevne kolotečine. Meni bar sva rešenja stižu na točkovima, pa kako god se to zvalo. Ne dopustivo je stajati na jednom mestu i čekati da nešto padne sa neba, a još gore ne čekati  ništa.

Živeti u pokretu, istraživanju i otkrivanju svega i svakoga. U stvari živeti nomadski i uklapati se u svaku sredinu, sa strahom ili bez. Nekoliko godina ili ceo život ne pripadati nigde, ni jednom gradu, ni jednoj sredini, pa to je tek neko umeće.

Donosim radikalnu odluku, apatični dremež mora se probuditi. Krećem na put odmah, pa kud puklo da puklo. Svaka promena je dobra, ako ništa bar ću saznati šta mi se ne sviđa, u krajnjem slučaju.

A šta je sa vama i vašim radikalnim odlukama? Samo bez dvoumljenja, molim. 

Piše: Milica Zoranović

Potražite nas i na www.sanmagazin.com. 

Nedavno sam došla u posjed jednom receptu za napitak koji baš ovi vrijedni ljudi koriste da bi se rashladili tokom ljetne radne sezone. Riječ je o kombinaciji čaja i bijelog vina. Prema riječima jednog od majstora u veliku čašu/kriglu od pola litra sipati decilitar hladnog bijelog vina, 1 šolju ohlađenog čaja od matičnjaka i vodu da popuni ostatak čaše, te to piti tokom dana.

Ne zna se kako djeluje, niti posjedujemo naučni dokaz šta se u organizmu dešava, ali sigurno nikoga nije ni briga, sve dok funkcioniše. 

Uzdravlje!