Djeca su od rane dobi podstaknuta socijalizacijom kroz sistem vrtića ili kroz školovanje u kojima susreću mnoštvo druge djece sa kojima razmjenjuju interakciju kroz druženje i igru. No, nakon što završite školovanje u izvjesnoj fazi svog života, posvetite se poslu i porodici, pronalazak prijatelja postaje sve teži. Na poslu gdje provodite najviše vremena ili radite sami ili ste u prilici da sretnete toliko mnogo ljudi da ne možete posvetiti pažnju nikome ponaosob. Ovdje ću da navedem neke od osnovnih razloga zbog kojih odrasli teže stiču prijatelje.

Nedostatak slobodnog vremena

Slogan "organizacija je pola posla" mogao bi se primjeniti i u ovoj oblasti. Naime, kako sazrijevamo na repertoaru nam je sve više obaveza za "odrasle": posao, karijera, kuća, porodica, bračni saputnik, obaveze oko rodbine, pomaganje svojim roditeljima itd. Ako uzmemo u obzir da je dan sazdan samo od 24 časa, teško nam preostaje vrijeme za druženje i sa već stečenim prijateljima, a da ne govorim o pronalaženju novih. Kad konačno završimo sa dnevnim obavezama jedino što na kraju želimo jeste dići sve četiri u zrak i uživati u miru. 

Sumnjičavost

Ono što je karatkeristično za sazrijevanje jeste i činjenica da ste već tokom života sreli dovoljan broj ljudi da vam ulije nepovjerenje. Bivali ste lagani, varani, iskorištavani, zanemarivani, otračani. Danas u svijetu odraslih važe mnogi zakoni koji podsjećaju isključivo na robnu razmjenu. Ja tebi dam ovo, ti meni ono, ja tebi učinim ovo, ti meni ono. Ovo je još i pošten način saradnje, sve dok vas vaš "saigrač" ne obmane. U ovakvim okolnostima savršeno je logična sumnjičavost. Čak i kad vam se iznenada ukaže neko ko na očigled od vas ne traži ništa do druženja, niti u vama vidi bilo kakav interes, dobijate još veći poriv da pobjegnete, jer takvo ponašanje je rijetko "normalno". 

Stidljivost

"Hoćeš mi biti drug?" nerijetko je rečenica sa kojom djeca započinju svoja drugarstva. Naravno, kad biste odrasloj osobi pristupili na isti način, prasnula bi u smijeh i pomislila da se šalite. U poznijim godinama ne samo da smo sumnjičavi prema drugima, nego sve više paranoišemo i o sebi samima. Šta da kažem? Kako da započnem komunikaciju? Šta ako se tom nekome ne svidim? Ako bude smatrao/la da sam smiješna? Kako da predložim druženje? Ono što ovdje treba da naučimo od djece jeste da od pretjeranog razmišljanja nikakve koristi. Ili kako ja to volim reći: analiza - paraliza. Djeca ne misle o tome šta će da se desi ako ih odbijete, jednostavno će pronaći nekoga drugog za igru.

Međutim, sve ovo nije razlog da ne pokušate upoznati nove kvalitetne ljude sa kojima ćete ostaviri dobre međuljudske odnose, pa možda i pronaći prave prijatelje. Organizujte se tako da imate dovoljno vremena za sebe, barem dva puta sedmično. U tom vremenu za sebe opredijelite se za neku društvenu aktivnost: ples, aerobik, nogomet... Učlanite se u neku online grupu i sa onima sa kojima uspostavljate dobru komunikaciju organizujte kafu, kolače, odlazak u šetnju. Nova poznanstva će vas obogatiti, unijeti svježinu i nove informacije u vaš život, a iznenadićete se koliko ima ljudi koji su jednako usamljeni kao i vi i željni su druženja. Ne oklijevajte da priđete nekome ko vam se čini interesantan. Sigurno je da neće sva poznanstva proći uspješno, ali ona koja prođu, ozariće vas.