Šta možemo naučiti od djece?

 

 

Nedavno sam posmatraa djevojku u njenim 20-tim na plaži. Dok smo se nas još dvije gušterale na suncu, žmirkajući bez sunčanih naočara da bismo upile ljepote zimskog mora, Ines se igrala. Prvo nam je smrvila jednu školjku na kamenu i ukrasila je travkama koje je tu zatekla, te nam to ponudila kao ručak. Potom, gradila je visoki toranj od kamenja. Na kraju, na komadiću pijeska koji je pusto štrčao između kamenja počela je da gradi utvrdu, sa dvije stražarske kule.

Sa osmijehom spoznah da sam ljubomorna. Ona je odrasla, a iz nekog razloga je zadržala tu sposobnost da se igra. Ideje su joj navirale i stalno je pronalazila nove načine da se zabavi.

 

Podstaklo me na razmišljanje: šta je to što možemo naučiti od djece?

 

Radoznalost. Uprkos izreci „radoznalost je ubila mačku“, trebamo postavljati više pitanja sebi i drugima.Svako pitanje su vrata koja otvaraju još mnoštvo svjetova (saznanja) iza njih. Jer, iza svakog pitanja stoje još tri.

Čuđenje. Djeca imaju tu sposobnost da se čude svemu što je oko njih. Sve što se dešava u njihovom okruženju je magično djelo, jer ga proživljavaju po prvi put. I, ako nije za njih opasno ili bolno iskustvo, dive mu se. Mi smo prestali da se divimo sitnicama, poput nečijeg osmijeha na ulici, uvijek kujući teoriju zavjere koja bi iza njega mogla da stoji. Možda nam zato i jeste ovako kako nam je?!

Igra i eksperiment. Za dijete ne postoje promašaji, to je samo neuspjeli pokušaj. No, to nije razlog za brigu. To je samo eksperiment koji nas je poučio onome što ne treba da radimo i možda već u sljedećem pokušaju uspijemo.

Kreativnost. Ono čemu se posebno divim jeste dječija sposobnost da od svega što nađu naprave igračku. Nama je potrebno mnoštvo posrednika: računar, TV, knjiga, drugi ljudi da nam ne bi bilo dosadno. Dijete jednostavno uzme ono što mu je na dohvat ruke (kamen, komadić  pijeska, drvo) i oko toga izgradi igru. Ovakva kreativnost se rijetko sreće kod ljudi u poodmaklim godinama.

 

A vi? Šta vi mislite da možemo naučiti od djece? Ostavite komentar ispod.

Čitajte nas i na sajtu SanMagazin. 

03/28,2013 Posted to lifestyle

Comments (0)


Sitnice koje me izluđuju

 
 
 
Svi smo svjedoci toga da nas ponekad izluđuju sitnice iz svakodnevnog života zbog kojih ćemo vjerovatno znatno ranije osijediti (na radost proizvođača farbi za kosu) i dobiti dramatičan reljef na licu. Ovdje je lista onih na koje sam ja posebno osjetljiva. Budući da me ove stvari podjednako nerviraju, nije riječ o top listi, već običnoj listi uzroka nervoze.
 
1.  Kad u javnom wc-u onaj što je ispred vas ne povuče vodu iako je čovjek davno izmislio vodokotlić  i isti je savršeno funkcionalan.
 
2. Kad neko žvaće otvorenih usta (mljacka) ili srče dok jede ili pije.
 
3. Kad me konstantno dodiruju tokom razgovora u stilu kojekakvih tetki i strina (znate o čemu govorim).
 
4. Posebno sam osjetljiva na one što mi u redu dahću za vrat i prislanjaju se uz mene narušavajući mi intimni prostor.
 
5. Neljubazni ljudi. Koji god da je njihov problem, nisam ja kriva. Posebno se odnosi na konobare, trgovce, šalterske radnike. Ne zahtjevam tapšanje po leđima, čak ni osmijeh, ali uslužnost bi bila poželjna. 
 
6. Biciklisti koji voze slalom kroz pješačku zonu. Ovih se zapravo plašim.
 
7. Ljudi koji pišu patetične statuse po društvenim mrežama.
 
Možda ih ima još, ali ovo je magičnih 7. A vi? Šta je to što vas izbacuje iz takta? Komentarišite ispod! 
 
Pratite nas i na sajtu SanMagazin! 
 
 
 
 
 

03/26,2013 Posted to lifestyle

Comments (3)


Terapija surogat seks partnerom

 

Terapija seks surogatom prvi put je prezentovana od strane istraživačkog tima Masters i Džonson u djelu Seksualna neadekvatnost kod ljudi 1970. godine. Viliam Masters i Virdžinija Džonson pručavali su reakcije ljudi na seks, te su svoj rad posvetili liječenju seksualnih poremećaja.

Danas se terapija seks surogat partnerom u najvećoj mjeri koristi za liječenje pacijenata koji imaju probleme sa emotivnom i seksualnom intimnošću, nedostatkom samopouzdanja, probleme u komunikaciji sa partnerom, osjećaju anksioznost pri stupanju u ljubavne i seksualne odnose, te probleme preuranjene ejakulacije, erektilne disfunkcije, kao i bolnih snošaja.

 

Seks terapeuti nastoje razgovorom sa pacijentima razriješiti njihove seksualne probleme, te im poboljšati seksualni život. Međutim, nekima je potrebno mnogo više od običnog razgovora. Potrebna im je praksa. Ovo je momenat kada terapija  surogat partnerom stupa na djelo. Naime, riječ je o terapiji u kojoj učestvuje tročlani tim: psihoterapeut, surogat partner i klijent koji zajedno rade na jačanju klijentove sposobnosti da ostvaruje seksualnu i emotivnu intimu sa partnerom.

 

Terapija u prosjeku traje 30-tak časova u strogo režiranim uslovima, tako da klijentu budu manje stresne od onih sa kojima bi se susreo u svakodnevnom životu. Sesije započinju sitnim koracima, poput ostvarivanja kontakta očima i držanja za ruke, dok se sam seksuani čin, ako ga uopšte bude, događa u kasnijim fazama terapije. Za sve ovo vrijeme i kljent i surogat partner u konstantnoj su vezi sa psihoterapeutom koji prati razvoj događaja. 

 

U vremenu začetaka terapije surogat seks partnerom korisnici su uglavnom bili muškarci, da bi se danas u znatnoj mjeri povećalo učešće žena (oko 40% klijenata čine žene). Žene su odavno preuzele vlasništvo nad svojim seksualnim životom, a ova terapija im pomaže u poboljšanju istog, te rješavanju problema ili trauma koje ih u tome sprječavaju. 

 

Postavlja se pitanje da li je ovdje riječ o terapiji ili prostituciji? Terapija surogat partnerom naišla je na oštre kritike, jer zakonski ne postoji jasna distinkcija između surogat partnera i prostitucije. Pored ovoga postoji velika vjerovatnoća da će se klijen emotivno vezati za surogat partnera. Ipak, oni koji su na strani terapije smatraju ovakav ishod pozitivnim, jer je upravo to pokazatelj da je klijent prevazišao problem emotivnog vezivanja. 

 

Još jedna kritika upućuje se toma da ne postoji škola koja bi certifikovala surogat partnere. Međutim, IPSA - Međunarodna asocijacija profesionalnih surogata radi sa surogat partnerima koji su često i sami psihoterapeuti, seksolozi ili seks savjetnici, što ih u izvjesnoj mjeri čini kvalifikovanim za ovaj posao.

 

Smatrate li terapiju korisnom? I vi mislite da je riječ o prostituciji pod drugim imenom? Ostavite komentar ispod.
 

03/26,2013 Posted to Ljubav

Comments (0)


Besplatan smještaj i hrana u inostranstvu

 
 

Vjerujete li da postoji mogućnost da otputujete u neku stranu državu, a da pri tome ne plaćate ni smještaj ni hranu? Osim, možda, sladoleda ako vam se prohtije. Dobrodošli na helpX!

HelpX je društvena mreža za razmjenu posla. Okuplja ljude kojima je na neki način potrebna pomoć u obavljanju posla i putnike namjernike koji žele istražiti svijet. Za svega nekoliko sati rada dnevno (najčešće 3-6) dobićete sobu i hranu kod domaćina sa kojim posao pogodite, te pri tome dobiti ulogu njegovog pomoćnika. Vrsta poslova varira od kućnih, do vrtnih, od čuvanja djece, farbanja, vrtlarenja, opremanja pomoćnih objekata, brige za domaće životinje, do kuhanja i čišćenja. Čak i umjetničke aktivnosti, poput slikanja i pisanja, su moguće.

 

Baš kao i Couchsurfing, helpX je odličan način da upoznate lokalno stanovništvo, s tom razlikom što se kod helpX domaćina možete zadržati duži vremenski period (15, mjesec dana, možda i duže). Putovanje na ovakav način svakako je jedinstveno po tome što o novoj kulturi u koju pristižete možete saznati znatno više nego da putujete sa turističkom organizacijom ili u sopstvenoj režiji. Želite li istinski iskusiti njene čari, vidjeti kako lokalci žive, naučiti jezik, onda je ovakvo putovanje za vas. 

 

Čini se i da je bezbijednost zagarantovana. Već pri samoj registraciji tehnička služba vam šalje mail u kome vas obavještava da vode računa o izvještajima koji im pristižu u vezi domaćina ili pomoćnika koji učestvuju u razmjeni posla, te one sa negativnim ocjenama uklanjaju. Osim ovoga, na profilu svakog domaćina i pomoćnika možete pronaći reference ostavljene od strane onih koji su ih u ovom procesu upoznali, što je dodatna klauzula sigurnosti. Jedini problem je što ove reference nećete moći vidjeti dok ne unaprijedite svoj profil na premium nivo, što praktično znači dok ne uplatite iznos od 20€. Inicijalno, trošak za neke možda i nije mali, ali premim accuunt vam nakon uplate važi dvije gdine. Ovako posmatrano i nije strašno, ukoliko ste stvarno zainteresovani da ga koristite.

 

Kako sajt funkcioniše? Pri otvaranju sopstvenog profila poželjno je da navedete opis poslova koje biste bili voljni raditi kako bi vas domaćini prepoznali i potencijalno angažovali. Međutim, proces je kao i u uvijek suprotan: poslodavci su ti koji ostavljaju oglas kojim traže pomoć, te broj ljudi koji im je pri tome potreban. Da biste kontaktirali domaćina, odnosno da biste uopšte mogli pristupiti njegovim kontakt informacijama, takođe vam je potreban premim account. 

 

Još jedan sajt, koji funkcioniše na sličan način je i WWOOF. Razlika u odnosu na helpX je u tome što helpX nudi mnoštvo kućnih i poslova izvan kuće, dok WWOOF nudi poslove koji su uglavnom vezani za vrtlarenje i rad na farmama. Takođe, na forumima saznajem da WWOOF nema inkorporiran sistem referenci, ali se zato većina farmi koje nude posao oglašavaju i na helpX-u, tako da ih je moguće tamo pronaći.

 

Zaključak: putovanja su danas postala dostupna skoro svima. Zahvaljujuću pomenutim sajtovima za jako malo novca možete da ostvarite svoj san i putujete u zemlje o kojima ste ranije mogli samo sanjati.

 

Potražite nas i na našem sajtu SanMagazin!

 

03/23,2013 Posted to lifestyle

Comments (0)


Prednosti solo putovanja

 
 

Odlazak na putovanja sa prijateljima ili porodicom je svakako užitak za sebe, no samostalno i individualno putovanja je iskustvo kakvo se ne može mjeriti ni sa jednim drugim.

Solo putnici su poput solo istraživača koji obilaze svijet u potrazi za jedinstvenim iskustvom. Ni jedno drugo putovanja vam neće otvoriti širom oči, izoštriti sva čula i učiniti vas svjesnijim sebe i svijeta u kome živite kao solo putovanja. Vjerovatno ćete po prvi put biti suočeni sa istinskim nepoznatim i prevazići strah od istog. Da ne govorim, da ćete konačno morati upoznati tu jednu osobu koja vas prati uokolo - sebe.

 

Ako pripadate grupi ljudi koja u putovanju pronalazi istinsko životno bogatstvo, onda obratite pažnju i na beneficije koje vam može pružiti solo putovanje.

 

Nezavisnost

Jedna od ljepših stvari na solo putovanjima jeste to da ne morate da obraćate pažnju na svoje saputnike, jer ih nema. Možete da radite šta god vam se prohtije i onda kad vam se prohtije bez kompromisa i potrebe da se povinujete i tuđim željama. Čak i ako imate samo jedan dan da obiđete neki grad, a taj dan vam se čita knjiga dok ste ušuškani ispod dekice, niko vas ne sprječava da učinite tako. Nema striktnog rasporeda, a planove možete mijenjati po sopstvenom nahođenju.

 

Samospoznaja

Jedini pravi način da spoznate sebe (osim onog o kome govore istočnjačke filozofije) jeste da putujete sami u nepoznato. Snalaženje u sredini koja je kulturološki manje ili više udaljena od one na koju ste sami navikli daće vam osjećaj slobode i hrabrosti. Prepušteni sami sebi na milost okruženja u kome ste se zatekli shvatićete koje su to stvari u kojima istinski uživate. 

 

 

Na solo putovanjima shvatićete i šta je to osjećaj odgovornosti, jer svaka odluka direktno povlači izvjestan rezultat od koga vas ne štiti niko do sami sebe. Osnažiće vas kao ličnost i povećati samopouzdanje. Ovdje pri tome ne govorim isključivo o bezbijednosti. Zapravo, bezbijednost je ono prvo zbog čega se ljudi snebivaju odvažiti na solo avanturu. Solo putovanja jednako su bezbijedna kao i šetnja po sopstvenom komšiluku, važno je samo da se ne zavlačite u mračne uličice noću i bićete dobro.

 

Nova poznanstva

Solo putovanje otvara pregršt mogućnosti za nova poznanastva. Kad putujete u grupi nekako se druženja uvijek svode na ljude sa kojima ste došli. Da ne govorim da lokalnom stanovništvu izgledate dovoljno zauzeti i okupirani sopstvenim društvom da se neće potruditi da vas upoznaju. Sami, ako poželite društvo, bićete prisiljeni da se obratite potpunom neznancu i možda vam otkrije jedan potpuno novi svijet. Naučićete se toleranciji kao nikad do tad, te da prihvatite ljude onakve kave jesu. Ni romansa nije nemoguća i često je vjerovatnija nego kad putujete u grupi.

 

Couchsurfing

Za sve one koji nisu čuli za ovu fantastičnu mrežu: riječ je o sajtu preko koga ljudi nude i traže smještaj u cijelom svijetu i to potpuno besplatno. A to čak i nije najbolje od svega. Najbolje je to što ćete imati instant drugare gdje god otputovali. A koji je bolji način da nešto vidite i čujete do druženje sa lokalnim stanovništvom i njihovim društvom. Couchsurfing domaćini će vas instant uvesti u sve čari lokalne kulture i otkrićete ono što sami možda nećete biti u mogućnosti.

 

Jeftinije je

Putovanja u gurpama odnose znatno više novca na restorane i barove nego što je to slučaj sa samostalnim putovanjima. Sami, naravno, možete otići u restoran, ali je vjerovatnije da ćete se zadovoljiti nekom konzervom koju pronađete u lokalnoj prodavnici. 

 

Prednosti solo putovanja je vjerovatno znatno više nego što se ovdje mogu pobrojati a da čitaoca ne smore, ali ovo je svakako iskustvo koje morate probati barem jednom u životu.

 

Više na SanMagazin 

03/22,2013 Posted to lifestyle

Comments (0)


Uradi sam: Leptir mašne za žene

 

Leptir mašne nekada su bile rezervisane isključivo za naše jače polovine, te su neizostavno krasile ovratnike košulja u svečanim prilikama. No, modna scena prekršila je to pravilo, te leprit mašne prilagodila i ženama.

Jeste li znali da su u 17. vijeku korištene kako bi držale zajedno krajeve košulje, te muškarce štitile od hladnog vremena? Tek kasnije prihvaćene su od strane francuske vlastele i postale dio modnih trendova visokih slojeva društva. Mašne i kravate kakve danas poznajemo svoj puni odijek doživjele su još tokom 18. i 19. vijeka.

 

Vremenom leptir mašne su se inkorporirale i u svijet ženske mode. Poslovna moda 80-ih prva ih je prepoznala i bila je neizostavan detalj na do grla zakopčanim košuljama mnogih pravnica, bankara i žena zaposlenih u korporacijama. Leptir mašne tog doba bile su nešto punje od onih namijenjenih mušarcima, ali su materijal od kojeg su bivale izrađene, tekstura i dezen bili jednaki.

 

Tokom decenija, nekoliko puta su se vraćale na modnu scenu, no nikad nisu u potpunosti zaživjele i na ulicama. Ovo proljeće idealan je momenat da leptir mašne oživite i u svom modnom stilu. Danas one naravno ne moraju ni najmanje da liče na svečane crne leptir mašne, niti moraju da krase ovratnike bijelih košulja. Današnja moda ne poznaje granice, te se tako i sa ovim detaljem možete poigrati.

 

Odličan su detalj na košuljama svih boja i dezena, u svečanim i ležernim prilikama, uz suknju, hlače ili šorc. Možete ih nositi poput ogrlica ili na ovratniku haljina. Mnoštvo ideja možete pogledati na sajtu SanMagazin.
 
 
 
 

03/21,2013 Posted to lifestyle

Comments (0)


Regulišite krvni piritisak na prirodan način

Umor, nesanica, vrtoglavica, poremećaj sna, anksioznost, jako lupanje srca, nesvjestica, pojačano znojenje, zujanje u ušima. Sve su ovo potencijalni uzroci poremećaja krvnog pritiska.

Krvni pritisak je sila kojom cirkulišuća krv djeluje na jedinicu površine krvnog suda. Nastaje usljed kontrakcije srčane muskulature i posljedičnog potiskivanja krvi kroz kardiovaskularni sistem. Povišenim krvnim pritiskom smatra se pritisak koji je kod ljudi starijih od 18 godina viši od 140/90, dok je snižen onaj koji je ispod 100/60. 

 

Uzroci povišenog krvnog pritiska su nepravilna i neredovna ishrana, stres, smanjena fizička aktivnost, umor, neprospavana noć, kao i ljetne vrućine, dok su neki od uzroka sniženog krvnog pritiska anemija, infekcije, nedovoljan unos soli i tečnosti u organizam, kao i promjene atmosferskog pritiska. Smatra se da oko 20% ljudi ima problema sa poremećajem krvnog pritiska, te da većina toga nije ni svjesna.

 

Jedan od najboljih prirodnih lijekova za probleme poremećenog krvnog pritiska, bilo da je riječ o hipertenziji (povišenom), hipotenziji (sniženom) ili krvnom pritisku koji varira jeste čaj od bijele imele. Bijela imela poznata je u alternativnoj medicini još od davnina i koristili su je mnogi doktori i iscjelitelji, pa je Galima i Keltima bila sveta biljka, lijek za sve. Bijela imela je biljka zanimljivog izgleda koja poput malih zimzelenih krošnjica raste na borovima, jelama i listopadnom drveću. Sisaljkama prodire u drvo odakle crpi hranljive sastojke, iako je zahvaljujući sopstvenom hlorofilu i sunčevoj svjetlosti sposobna da se i sama prehranjuje, što je čini parazitom. 

 

Poznato je da čaj od bijele imele oslobađa od mnogih tegoba kao što su: regulisanje metabolizma, ubrzava cirkulaciju, smanjuje menstrualne tegobe i ublažava tegobe menopauze, a koristi se i kod dijabetesa, mioma, policističnih jajnika, te kancera. Odličan je lijek za regulisanje krvnog pritiska.

 

Način pripreme:

Supenu kašiku čaja od bijele imele preliti sa dva decilitra hladne vode i ostaviti da prenoći. Ujutru procijediti i piti. Za regulisanje krvnog pritiska dovoljno je čaj piti 7 dana, a potom treba napraviti malu pauzu prije no što se terapija nastavi, ukoliko za tim postoji potreba. Čaj od bijele imele može se pronaći u skoro svakoj apoteci, te vam za to nije potreban poseban trud. Preporučuje se da se ne bere samostalno, jer su neki njeni dijelovi otrovni, te ga je bolje kupiti gotovog u apoteci.

 

 

03/21,2013 Posted to Zdravlje

Comments (0)


Nindža kornjače :o)


Za sve ljubitelje starih crtanih filmova
 

03/18,2013 Posted to Generalna

Comments (2)


Turistički vodič kroz region

 
 
SanMagazin pokreće akciju pod nazivom Projekat: upoznaj planetu. Cilj nam je da se na jednom mjestu okupe informacije vezane za sve gradove bivše Juge i da time kreiramo turistički vodič kroz region.
 
Za više informacija posjetite link Projekat: upoznaj planetu. 

03/12,2013 Posted to Generalna

Comments (0)


Zašto odrasli imaju poteškoća sa pronalaženjem prijatelja?

 

 

Za razliku od djece koja prijatelje pronalaze veoma lako, sa odraslima situacija i nije baš takva. Ovo je posebno karakteristično za sve one koji su prešli 30-tu.

Djeca su od rane dobi podstaknuta socijalizacijom kroz sistem vrtića ili kroz školovanje u kojima susreću mnoštvo druge djece sa kojima razmjenjuju interakciju kroz druženje i igru. No, nakon što završite školovanje u izvjesnoj fazi svog života, posvetite se poslu i porodici, pronalazak prijatelja postaje sve teži. Na poslu gdje provodite najviše vremena ili radite sami ili ste u prilici da sretnete toliko mnogo ljudi da ne možete posvetiti pažnju nikome ponaosob. Ovdje ću da navedem neke od osnovnih razloga zbog kojih odrasli teže stiču prijatelje.

 

Nedostatak slobodnog vremena

Slogan "organizacija je pola posla" mogao bi se primjeniti i u ovoj oblasti. Naime, kako sazrijevamo na repertoaru nam je sve više obaveza za "odrasle": posao, karijera, kuća, porodica, bračni saputnik, obaveze oko rodbine, pomaganje svojim roditeljima itd. Ako uzmemo u obzir da je dan sazdan samo od 24 časa, teško nam preostaje vrijeme za druženje i sa već stečenim prijateljima, a da ne govorim o pronalaženju novih. Kad konačno završimo sa dnevnim obavezama jedino što na kraju želimo jeste dići sve četiri u zrak i uživati u miru. 

 

Sumnjičavost

Ono što je karatkeristično za sazrijevanje jeste i činjenica da ste već tokom života sreli dovoljan broj ljudi da vam ulije nepovjerenje. Bivali ste lagani, varani, iskorištavani, zanemarivani, otračani. Danas u svijetu odraslih važe mnogi zakoni koji podsjećaju isključivo na robnu razmjenu. Ja tebi dam ovo, ti meni ono, ja tebi učinim ovo, ti meni ono. Ovo je još i pošten način saradnje, sve dok vas vaš "saigrač" ne obmane. U ovakvim okolnostima savršeno je logična sumnjičavost. Čak i kad vam se iznenada ukaže neko ko na očigled od vas ne traži ništa do druženja, niti u vama vidi bilo kakav interes, dobijate još veći poriv da pobjegnete, jer takvo ponašanje je rijetko "normalno". 

 

Stidljivost

"Hoćeš mi biti drug?" nerijetko je rečenica sa kojom djeca započinju svoja drugarstva. Naravno, kad biste odrasloj osobi pristupili na isti način, prasnula bi u smijeh i pomislila da se šalite. U poznijim godinama ne samo da smo sumnjičavi prema drugima, nego sve više paranoišemo i o sebi samima. Šta da kažem? Kako da započnem komunikaciju? Šta ako se tom nekome ne svidim? Ako bude smatrao/la da sam smiješna? Kako da predložim druženje? Ono što ovdje treba da naučimo od djece jeste da od pretjeranog razmišljanja nikakve koristi. Ili kako ja to volim reći: analiza - paraliza. Djeca ne misle o tome šta će da se desi ako ih odbijete, jednostavno će pronaći nekoga drugog za igru.

 

Međutim, sve ovo nije razlog da ne pokušate upoznati nove kvalitetne ljude sa kojima ćete ostaviri dobre međuljudske odnose, pa možda i pronaći prave prijatelje. Organizujte se tako da imate dovoljno vremena za sebe, barem dva puta sedmično. U tom vremenu za sebe opredijelite se za neku društvenu aktivnost: ples, aerobik, nogomet... Učlanite se u neku online grupu i sa onima sa kojima uspostavljate dobru komunikaciju organizujte kafu, kolače, odlazak u šetnju. Nova poznanstva će vas obogatiti, unijeti svježinu i nove informacije u vaš život, a iznenadićete se koliko ima ljudi koji su jednako usamljeni kao i vi i željni su druženja. Ne oklijevajte da priđete nekome ko vam se čini interesantan. Sigurno je da neće sva poznanstva proći uspješno, ali ona koja prođu, ozariće vas.

 

 

03/06,2013 Posted to lifestyle

Comments (0)