Danas se terapija seks surogat partnerom u najvećoj mjeri koristi za liječenje pacijenata koji imaju probleme sa emotivnom i seksualnom intimnošću, nedostatkom samopouzdanja, probleme u komunikaciji sa partnerom, osjećaju anksioznost pri stupanju u ljubavne i seksualne odnose, te probleme preuranjene ejakulacije, erektilne disfunkcije, kao i bolnih snošaja.

Seks terapeuti nastoje razgovorom sa pacijentima razriješiti njihove seksualne probleme, te im poboljšati seksualni život. Međutim, nekima je potrebno mnogo više od običnog razgovora. Potrebna im je praksa. Ovo je momenat kada terapija  surogat partnerom stupa na djelo. Naime, riječ je o terapiji u kojoj učestvuje tročlani tim: psihoterapeut, surogat partner i klijent koji zajedno rade na jačanju klijentove sposobnosti da ostvaruje seksualnu i emotivnu intimu sa partnerom.

Terapija u prosjeku traje 30-tak časova u strogo režiranim uslovima, tako da klijentu budu manje stresne od onih sa kojima bi se susreo u svakodnevnom životu. Sesije započinju sitnim koracima, poput ostvarivanja kontakta očima i držanja za ruke, dok se sam seksuani čin, ako ga uopšte bude, događa u kasnijim fazama terapije. Za sve ovo vrijeme i kljent i surogat partner u konstantnoj su vezi sa psihoterapeutom koji prati razvoj događaja. 

U vremenu začetaka terapije surogat seks partnerom korisnici su uglavnom bili muškarci, da bi se danas u znatnoj mjeri povećalo učešće žena (oko 40% klijenata čine žene). Žene su odavno preuzele vlasništvo nad svojim seksualnim životom, a ova terapija im pomaže u poboljšanju istog, te rješavanju problema ili trauma koje ih u tome sprječavaju. 

Postavlja se pitanje da li je ovdje riječ o terapiji ili prostituciji? Terapija surogat partnerom naišla je na oštre kritike, jer zakonski ne postoji jasna distinkcija između surogat partnera i prostitucije. Pored ovoga postoji velika vjerovatnoća da će se klijen emotivno vezati za surogat partnera. Ipak, oni koji su na strani terapije smatraju ovakav ishod pozitivnim, jer je upravo to pokazatelj da je klijent prevazišao problem emotivnog vezivanja. 

Još jedna kritika upućuje se toma da ne postoji škola koja bi certifikovala surogat partnere. Međutim, IPSA - Međunarodna asocijacija profesionalnih surogata radi sa surogat partnerima koji su često i sami psihoterapeuti, seksolozi ili seks savjetnici, što ih u izvjesnoj mjeri čini kvalifikovanim za ovaj posao.