Brak sa najboljim drugom/drugaricom

Iznenađena poduhvatom jedne poznanice, danas sam tu da postavim nekoliko pitanja, jer mi, kako se iz samog naslova zaključuje, neke stvari očigledno nisu jasne.

Naime, djevojka koju poznajem je nedavno objavila da se udaje za svog najboljeg druga. Što je još čudnije, dobro se sjećam kad je govorila za njega da joj je kao "brat". Znači li to da u stvari muško ženska prijateljstva i sve te priče da su ona možda moguća ne "piju vode"?  


Na internetu su rađene različite ankete, a dale su sljedeće rezultate: na pitanje Da li vjerujete u muško-žensko prijateljstvo? svega 44,2% ispitanika izjavilo je da je to moguće, dok svi ostali naginju ka mogućnosti da to prijateljstvo uz adekvatne okolnosti dobije i beneficije. Na pitanje Da li bi ušli u brak sa najboljim drugom/drugaricom? svega 13,9% je odgovorilo da to nikad ne bi učinili. 


Ono što sam mogla primjetiti kod brakova između najboljih prijatelja, jeste da svi nastaju kad su ljudi u "određenoj dobi". Da li to znači da se nakon mnoštva neuspješnih pokušaja da nađemo ljubav svog života jednog dana samo probudimo i otkrijemo da je taj neko ko nas najbolje razumije, ko je sa nama već prošao i dobro i zlo u stvari naš najbolji drug/drugarica? Ili jednostavno, budući da su najbolji prijatelji često vršnjaci, jednog dana oboma sine da je vrijeme da se žene? Ili je tu uvijek neko htio nešto više, a to se nije desilo iz straha od gubitka voljene osobe? Ili je sve to zajedno, ili nešto treće? 


Ako se u međuvremenu udam za najboljeg druga, javiću u čemu je stvar, a ako vi već jeste, napišite koje su se to kockice u vašem životu poklopile.


Bizarni eksperimenti

Naučnici će stvarno otići daleko da bi dokazali svoju teoriju. Pitam se da li je to uvijek dobro. Znam da možda ne bismo imali lijekove koje sad imamo, svemirske letjelice, avione i slične stvari, no njihovi eksperimenti su nekad jako okrutni. Primjer jednog je eksperiment "Šokiraj psa"

Kada je Stenli Miligram objavio svoj rad o poslušnosti 1963., mnogi naučnici su to smatrali teškim za povjerovati i tražili su svaku grešku u njegovom radu. Čarls Šeridan i Ričard King na poslijetku su odlučili da ponove eksperiment, ali su umjesto glumca kojeg je koristio Miligram, zbog sumnje da je glumio bol, odličili da šokiraju nedužno kuče.

Eksperiment se sastojao u tome da su studente psihologije obavijestili da je pas treniran i da će stajati lijevo ili desno u zavisnosti od toga da li je svjetlo u prostoriji mirno ili trepće. Ukoliko bi pas pogriješio morali su da kazne elektrošokovima. Kako bi se voltaža elektrošokova povećavala, tako bi pas prvo lajao, a potom i zavijao od bola. Studenti su bili prestravljeni, mnogi su gestikulacijama signalizirali psu gdje da se pomjeri ali od njih 26 svih 20 je nastavilo sa elektrošokovima. Zapravo od 6 studenata koji su odustali svi su bili muškarci, dok ni jedna od 13 žena koliko ih je bilo u grupi nije napustila eksperiment.

Eksperimentom je otkriveno, a kasnije i potvrđeno, da su ljudi spremni da pokažu poslušnost tokom eksperimenta bez obzira na to koliko on bizaran mogao biti.

Da pogledate još neke eksperimente kao što su: seksualni nagon ćurana, ispijanje izbljuvka, gledanje mačijim očima, posjetite www.sanmagazin.com.


Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.